Čuvene kornatske "krune"

Pro 12 2016

Čuvene kornatske "krune" (klifovi, strmci ili litice) okrenute prema otvorenom moru, a koje karakteriziraju većinu vanjskih otoka u Pučinskom otočkom nizu, posebna su odlika i vrijednost ovog prostora.
Postanak "kruna" globalnog je karaktera. Zbog različitih procesa koji se zbivaju u Zemljinoj unutrašnjosti i golemih sila koje nastaju kao njihova posljedica, Afrička tektonska ploča se već milijunima godina pomiče prema istoku, sjeveroistoku i sjeveru te podvlači (subducira) pod Euroazijsku tektonsku ploču. Cijeli sredozemni prostor, a samim tim jadranski i kornatski, leži upravo na ovoj seizmički aktivnoj zoni, u kojoj su se, kao posljedica, zbivala (i još uvijek se zbivaju) intenzivna boranja, rasjedanja i navlačenja Zemljine kore. Jedan od golemih rasjeda nastalih procesom subdukcije proteže se od istarskog poluotoka, pruža se sasvim blizu jugozapadnih rubova sjevernih hrvatskih otoka, te završava negdje među srednjodalmatinskim otocima. Ovaj rasjed najljepše se oslikava upravo u Kornatskim "krunama" koje zapravo predstavljaju paraklazu rasjeda po kojoj je došlo do kretanja susjednih blokova zemljine kore. Procesi korozije, erozije i abrazije samo su dodatno ukrasili golemu plohu koja se na nekim mjestima u Kornatima okomito spušta i preko 90 metara u morske dubine ("krune" otoka Piškera i Rasip). Najviša "kruna" u Kornatima nalazi se na otoku Klobučaru (82 m iznad razine mora), a najduža na otoku Mani (1350 m). Krune se nalaze na otocima Pulara, Kasela, Kolobučar, Lavsa, Mali i Veliki Škanj, Mala i Velika Panitula, Piškera, Veliki i Mali Rašip, Mana, Balun , Borovnik, Veliki i Mali Obručan u ukupnoj duljini od cca 7.500. Krune su nepristupačne s mora i zato vrlo podobno stanište za mnoge vrste ptica – osobito ronaca (gnjuraca) i divljih golubova. Tu se nalaze i mnoge endemske vrste biljaka, sposobne za preživljavanje u negostoljubivom krajoliku.