U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka.
Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, 1980. godine veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom.
NP “Kornati” zauzima samo jugozapadni dio kornatskog arhipelaga, površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s približno 185 km obalne crte. Protežu se u duljini od oko 35 km i širini od 13 km, između Dugog otoka na SZ i Žirja na JI, te Pašmana, Vrgade i Murtera na S i SI. Najveći otok je Kornat. Ostali veći otoci su: Žut, Gadra, Kurba Vela, Levrnaka, Sit, Lavsa i drugi. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka čini tek manje od 1/4 ukupne površine, dok je sve ostalo morski ekosustav. Ovaj najrazvedeniji otočni ekosustav u Jadranskom moru, uključuje čak 1/12 svih otoka hrvatskog Jadrana (1185 otoka, od čega je 66 naseljenih), a tek 1/300 ukupne hrvatske morske površine, odavno plijeni pozornost brojnih nautičara, ronilaca, planinara i drugih zaljubljenika u prirodu. Bitan element fizičke pojavnosti Kornata oblikovali su dugovjeki antropogeni utjecaji u formiranju krajobraza, kulture korištenja i oblikovanja habitata.
Od Balabre do Samograda na ukupnoj duzini od 35 km ili 19 NM (između Dugog Otoka i Žirajskih otočića) i od Mane do Gangarola u širini od 13 km ili 7 NM (između otvorenog Jadrana i Pašmana, Vrgade i Murtera) smještena su čak četiri otočna niza razvrstana u dvije grupe:
1. Gornji Kornat sastavljen je od dva otočna niza koji su ustvari dvije antiklinale: Sitska i Žutska, svaka sa svojim pripadajućim otocima (ukupno 51 kopnena jedinica);
- Sitska: Balabra, Sit, Šćitina, Gangarol, Bikarijica i
- Žutska: Tremuli, Glamoč, Žut, Kamenar.
2. Donji Kornat čine također dvije nepotopljene antiklinale s ukupno 98 kopnenih jedinica i nižu u dva paralelna niza
- Kornatski: Katina, Kornat, Smokvica, Skrižanja, Vrtlić, Samograd
- Pučinski: Mali Obručan, Veliki Obručan, Lavernaka, Mana, Rašipi, Piškera, Lavsa, Kasela, Gominjak, Lunga, Ravni Žakan, Prdusa, Škuj, Kurba Okjuč, Lucmarinjak, i Kameni Opuh.
Najsjeverniji otok Kornatskog arhipelaga jest otočić Mala Balabra (F = 43° 56′ 50” N, ? = 15° 17′ 00” E), najjužniji je Južnji Opuh (43° 40′ 29” N, 15° 30′ 08” E), najzapadniji Vela Aba (43° 52′ 14” N, 15° 12′ 42” E) i najistočniji Samograd (43° 41′ 15” N, 15° 33′ 42” E).
Prosječna površina kornatskog otoka iznosi tek 0,47 km2, ali treba znati da samo na otok Kornat (32,5 km2) i otok Zut (14,8 km2) otpada 70 % ukupne kopnene površine. Doda li se tome još Piskeru, Levrnaku, Lavsu i Situ, tada na navedene otoke otpada čak 88 % od ukupne kopnene površine Kornatskog arhipelaga (ukupna površina iznosi 69,452.963 m2). Tek 9 otoka veće je od 1 km2, dok ih je 76 manje od 1 ha. Prema nekim podacima, dužina obalne crte otoka Kornata iznosi oko 66 km, dok za Donje Kornate (odnosno za NP “Kornati”) ta vrijednost iznosi oko 185 km. Slijedom navedenih karakteristika, kao najvrjedniji resurs ovog labirinta kopna u moru i mora u kopnu svakako može se navesti “otočnost”.
To je otočje zanimljivo i po tome što predstavlja najveću otočku površinu bez stalne naseljenosti i ujedno najveću površinu povremene, odnosno sezonske naseljenosti. Na otocima je izgrađeno više stotina kuća koje koriste vlasnici otoka (pretežno iz Murtera), uglavnom u cilju gospodarskog korištenja posjeda, a u novije vrijeme se koriste i kao specifična turistički ponuda (robinzonski turizam).
Meteorologija
Sukladno dosadašnjim istraživanjima, Kornatsko je otočje u meteorološkom smislu smješteno između dva različita područja: sjevernog Jadrana koji je u proljeće i jesen više pod utjecajem Genovskih ciklona i južnog Jadrana koji je ljeti trajnije zahvaćen suptropskim pojasom visokog atmosferskog tlaka. Zbog relativno male površine i nevelike nadmorske visine, klima je na cijelom području Kornata gotovo potpuno izjednačena. Zbog oskudne kopnene vegetacije, rosa je obično obilna i donekle nadomješta kišu. Prema Köeppenovoj podjeli, Kornati imaju klimu masline, Csa (umjereno topla kišna klima sa suhim i vrućim ljetom; najviše kiše u jesen).
Temperatura zraka koleba od prosječnih 8°C u veljači do prosječnih 25°C u srpnju i kolovozu, odnosno godišnje prosječno oko 16°C. Najviša zabilježena maksimalna temperatura zraka na meteorološkoj postaji V. Sestrica u Kornatima iznosila je 36,4°C, a najniža minimalna -3,8°C. Čak 270 dana u godini toplije je od 10°C. Hladnih dana (temperatura niza od 0°C) u godini ima prosječno 4,2. Topli dani (najviša temperatura zraka barem 25°C) traju 90 dana godišnje (počinju u svibnju i traju do listopada), dok vrućih dana (najviša temperatura barem 30°C) ima oko 40, a traju od svibnja do rujna (najviše ih je u kolovozu = 16,9).
Naoblaka je malena: u najoblačnijim zimskim mjesecima, oblaci zastiru u prosjeku tek nešto više od polovice nebeskog svoda, a ljeti niti četvrtinu. Kolovoz u prosjeku ima 2 oblačna dana i čak 22 vedra (u cijeloj godini vedrih dana ima duplo vise nego oblačnih, 151:74). Međutim, interesantno je da gotovo svakog oblačnog dana pada kiša. Glavni kišni maksimum je u listopadu (u ostalim dijelovima Hrvatske to je studeni).
Najčešći vjetar u Kornatima je bura (19,4 %), a najjači jugo. Ljeti prevladava maestral. U principu, dominira pomicanje zračnih masa od mora prema kopnu. Prevladavaju vjetrovi jakosti 1 do 3 Beufort-a i to u 70 % slučajeva (od laganog povjetarca do slabog vjetra). Jaki vjetrovi (6 ili vise Beufort-a) pušu oko 37 dana u godini, s tim da ih ni u prosincu, kada su najčešći, nema više od 5 dana. Olujnog vjetra ima 5,8 dana godišnje, najčešće u prosincu. Tišina se javlja u 15,4 % slučajeva godišnje.
